28 februar 2012 – Evropska Komisija je iznela proceduralne argumente sa ciljem da izbegne obraćanje pažnje na zabrinutost za ljudska prava u vezi sa merama nametnutim zemljama zapadnog Balkana kako bi se ograničio broj tražitelja azila u EU. U svom odgovoru na pitanja postavljena od strane nevladinih organizacija, Evropska Komisija navodi da su “sva relevantna pitanja u ovoj fazi uzeta u obzir” i najavljuje da će prekinuti korespondenciju.

Nevladine organizacije su prvo uputile pismo komesarki Cecilie Malmström, zaduženoj za unutrašnje poslove, u oktobru 2010, nakon medijskih najava prema kojima je komesarka pisala vladama zemalja zapadnog Balkana tražeći da se smanji broj tražitelja azila kako bi se izbeglo ponovno uvođenje viza. Nevladine organizacije su prigovorile da je taj zahtev u suprotnosti sa osnovnim načelima međunarodnih principa ljudskih prava kao što su sloboda kretanja i pravo na azil i zatražile od komesarke da povuče pismo.

Nevladine organizacije su nastavile korespondenciju nakon objave predloga od strane Komisije u maju, koji cilja na uvođenje 3″zaštitne klauzule” u bezvizni režim s trećim zemljama. Ukoliko bi predlog bio usvojen od strane Evropskog parlamenta, koji treba da glasa o njemu u aprilu,  ova klauzula bi omogućila Evropskoj uniji da privremeno ponovno uvede vize za državljane trećih zemalja, kojima je prethodno odobreno ukidanje viza, u slučaju velikog upliva tražitelja azila ili povećanja broja neregistrovanih useljenika.

Nevladine organizacije su obezbedile detaljan prikaz mera koje su poduzete od strane država zapadnog Balkana kako bi se raspršio pritisak od strane Evropske komisije i pojedinih država članica u vezi sa mogućim ponovnim uvođenjem viza. Tvrdili su da su neke od tih mera, poput privremenog oduzimanja pasoša i drugih oblika zabrane putovanja dovele do povrede evropskih i međunarodnih standarda ljudskih prava. Nevladine organizacije su istakle diskriminatorski karakter tih mera koje u suštini ciljaju na pripadnike nacionalnih manjina i kritikovale su stigmatizaciju Roma kao lažnih tražitelja azila.

Njihov stav je podržan od strane Veća Evrope i Komesara za ljudska prava Thomasa Hammarberga, koji je u svom komentaru o ljudskim pravima istakao da je pravo da se napusti sopstvena zemlja bilo univerzalno zaštićeno, i izrazio je zabrinutost za bacanje krivice na Rome tokom pritisaka na vizni režim. U mišljenju upućenom Evropskom Parlamentu, Meijers odbor, odbor nezavisnih pravnih stručnjaka specijalizovanih za područje migracija i međunarodnog kaznenog prava, takođe je zaključio da „pritisci EU na treće zemlje kako bi se Romi sprečili da uđu u EU kako bi zatražiti azil (…) ometaju ljudsko pravo da se napusti svoja zemlja i zatraži azil“ i iskazali su zabrinutost da bi to moglo dovesti do diskriminacije prilikom granične kontrole, koja će „doprineti klimi stigmatizacije i represije etničkih manjina u balkanskim zemljama“.

Evropska Komisija je uporno odbijala da komentariše ove brige. U svom odgovoru na pitanja postavljena od strane nevladinih organizacija, šef kabineta komesarke Cecilie Malmström, Maria Ǻsenius, porekla je da putna ograničenja posebno ciljaju na Rome i pripadnike drugih nacionalnih manjina. Tvrdila je da su „jedine mere usmerene na manjinske zajednice one koje ciljaju na postizanje bolje integracije, npr. mere za povećanje broja zapošljenih i školovanih, kao i mere kako bi se pružile bolji uslovi za stanovanje, zdravstvenu zaštitu, itd.“, dodajući da „činjenica da je većina tražitelja azila iz zemalja zapadnog Balkana romskog porekla ne dokazuje da su mjere za borbu protiv zloupotrebe viznog režima diskriminirajuće.“

Slični odgovori su takođe dati članovima parlamenta koji su tražili od Evropske Komisije da opravda svoj „preteran pritisak na balkanske zemlje“ prisiljavajući ove zemlje „da krše ljudska prava i temeljne slobode posebno ranjive društvene skupine“ i da komentariše kompatibilnost ograničenja putovanja sa relevantnom pravnom stečevinom EU i, opštije, međunarodnim standardima ljudskih prava. „Komisija nije nadležna da odlučuje o pojedinačnim slučajevima, koja se navode u pitanju,“ lakonski odgovara Komisija u svom odgovoru na pitanje zastupnice Barbare Lochbihler, navodeći, međutim, da je Komisija obratila posebnu pažnju na postojanje pravnih lekova.

Svojom odlukom da prekine komunikaciju s NVO-ma, Evropska komisija je lišila nevladine organizacije relevantnih informacija u samom trenutku kada se o liberalizaciji viznog režima raspravljalo u Evropskom parlamentu. Chachipe kao inicijator prepiske smatra to neprihvatljivim. Organizacija je uložila žalbu Generalno sekretarijatu Evropske komisije tvrdeći da stav Evropske komisije o neodgovaranju na legitimne brige koje su organizacije pokrenule ide protiv načela dobrog administrativnog ponašanja.

Chachipe a.s.b.l.